Bile one skrovite uvalice bijelih oblutaka, manji ili veći zaljevi, ili pak stjenoviti mirisni grebeni okupani suncem, plaže Istre - djevičanski čiste i netaknute, prave su prirodne krasote. Iako ih je oduvijek bilo lakše naslikati kistom nego riječima, dovoljno je pomisliti i pred vama se već otvara prizor.
Dok je sunce u zenitu, a maestral lagano piri nad krošnjom borove šumice čije grane čeznu za modrinom pučine, možete lješkariti opruženi na toploj bijelini stijene u skrovitoj uvalici slušajući cvrčke. Prstima prebirete oblutke što blješte pod kristalno čistom vodom Jadrana, a pluća vam se razgaljuju mirisima Mediterana. Vrijeme je sada nebitno. Pred vama je mir beskraja koji može poremetiti tek pokoji galeb ili brodica koja upravo napinje jedra negdje u daljini.
Okruženi punoćom mirisa, okusa i ljetnih šumova skakat ćete sa stijene duboko u modrinu, a izranjati na pučini u vatrometu plameno crvenog zalaska sunca… Zvuči nestvarno? Ali, to je tek početak…
